četvrtak, 18. lipnja 2020.

Božica Jelušić | Čitajući pitanja za jubilarni intervju


To sve se pokrene i mimo tebe:
Iz knjiga udomiš neznana lica,
Prezrenu ljubovcu, starca iz Tebe,
Na grani otrcan kor rugalica.

S vremenom vidiš da sve je luđe:
Pjesme na polici stoje ko štruce.
Teško je pomesti, oprati posuđe,
Djetetu sašiti otpalo puce.

Vole te neki čudaci postari;
Ne dijeliš postelju ni čari stola.
I tako lunjajuć marginom stvari,
Ćutiš se pomalo piscem bez spola.

Dok škrabaš marljivo u večer mlačnu,
Svijet vidiš mjestom jedva održivim;
Ko neku krizu tešku, nebračnu,
Ali po svemu s predznakom krivim.

Kad grubom rukom koji list otkineš,
Pada i nedužan s druge mu strane.
Propustiš istinu i na laž zineš,
A život spusti se na niske grane.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.