nedjelja, 24. svibnja 2020.

Senka Bradarić | Kad nas ne bude


Srknuli smo iz čaše života   
gutljaj nebeskog vina,
gorčina i slast života
tijelo i duh obuzima.
Cvrčak nam pjesmu pjevao
cvrčeći u krošnji borova,
more milova obalu
pjenom bijelih valova.
Pauk nam mrežu pleo je
nižući svilene niti,
uhvaćeni u paukovoj mreži
bijasmo i ja i ti.
Modro nam nebo pokrivač
pod njim slatko se spava,
cvijeće nam bilo je jastuk
postelja meka nam trava.
A kad nas ne bude više,
kad odemo put nebeskog
svijeta, tamo gdje snivaju duše
ljubavnika i poeta, cvijeće će
uvenuti, trava vlati sviti,
ni cvrčka više neće biti,
nestat će pauk što prede niti.


         

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.