petak, 29. svibnja 2020.

Oleg Antonić | Na krovu – Na brijegu kuća mala – Sreće se k meni slilo (s osobnim bilješkama)








Na krovu

kuća ne bi trebala biti viša od višnjina 1 stabla 2
tako da se svatko može popeti na svoj krov 3
sam ili uz pomoć ciganske lojtre 4

pa malo prohodati po njemu
sjediti, zapaliti si i gledati
kako između neba i zemlje lete 5 mladenke, buketi 6
cijela svadba, trubači i basisti
promatrati kako se bude 7
raznosači pošte, mljekari i novinari

i biti na krovu u tom svečanom času najvećeg vatrometa
jer Campi Flegrei 8 pokazuje znakove buđenja
kad će vatra paklenog grotla pohrliti nebu
u ceremoniji katastrofe
kad će zemljani prstenovi pucati od vrućine
u zagrljaju stratosfere

a mjesec će se pijan ceriti neronskim smijehom
i ko svjedok žalosnog sakramenta
bacat će pepelne konfete 9 po zemlji po selu po gradu

po meni i mojemu krovu negdje 10 u Vitebsku
mila Belaruša moja 11

(Nataša Hrupec; Kvaka, 21. prosinca 2019.)


1 Zašto baš višnja; zapitaš se i shvatiš da boljeg izbora nema, no razlozi za to nemaju veze s temama iz dnevnog boravka koje te ovdje zaokupljaju, pa ostavljaš te misli po strani.

2 Na ovom ti mjestu zasvira „Na brijegu kuća mala“. Uskoro ćeš misliti da znaš zašto. Pokazat će se da si u krivu.

3 Tvoj krov, moj krov; postoji li uopće naš krov? Ili smo, skupno uzevši, doslovno bez krova nad glavom?

4 Malu će kuću, dakle, prikladno odrediti a) pojedinačna višnja, b) dohvat ciganske lojtre i/ili c) broj prozora (do najviše dva). Dobre definicije zlata vrijede.

5 Lete ili padaju? Može li biti drugačije od onoga što oni sami o tome misle?

6 Vjerovao si... lijepo je biti Mary Poppins... a još ljepše moći, već prema želji i potrebi, posegnuti u davno učitane Kurosawine Snove... da bi na ovom mjestu iznebuha osvijestio kako kroz duga razdoblja zalijevaš vrijeme baš u Chagallovom platnu.

7 ... u povratku iz istog platna... s crvenom pilulom pod jezikom... u rastućoj oskudici plavih.

8 Netko tko ne zna što su to Flegrejska polja (ili Yellowstone; ili Toba) mogao bi dočitati „Na krovu“ kao još jedan iskaz svjetske boli, ostavši tako kratak za okus suhog činjeničnog stanja kojega ionako rijetko očekuješ u rubrikama poezije.

9 Doista, zna li se dovoljno o čemu je ovdje riječ? Da će se najava tog kulturnog događaja pojaviti u javnim glasilima možda koji mjesec prije zakazanog termina (ako i tada)? Da smo mi (koji smo onomad izbjegli vrućem poljupcu) već izumirali u obilju tih konfeta? Da mnoge Sofije neće imati izbora? Da nam valja barem „pomilovati nježno svoje njive, spomenuvši se da su prah“, ako se već ne kanimo dogovoriti oko nekog djelovanja u smjeru vlastitog opstanka?

10 Čuješ pritajeni beskućnički glas... znati da imaš krov, pa taman i da je „tamo negdje“, u sjećanju ili u slutnji... učini ti se prikladnom varijacija jadikovke:
„Kad nisam krijes na brdima, kad nisam dah u plamenu, pa nek' sam zor sa krovova.“

11 Što jest – jest: za biti nečiji, i biti nekom mio, nije teško naokolo letjeti (padati), pa i s krova kuće prema paklenom grotlu... a opet, ponekad je dovoljno samo sjediti, čekati...


Na brijegu kuća mala 12

Na brijegu kuća mala 13,
na njoj su prozora dva 14,
tu 15 sjedi 16 djeva bajna 17,
k'o ruža proljetna 18.

Što radiš, djevo bajna,
u tu prekrasnu noć 19,
moj dragi, zvijezda sjajna,
rek'o je da će doć 20.

Tri noći već su prošle
otkako čekam ja
i mnoge još će proći 21,
ostajem žalosna.

Moj dragi drugu ljubi,
a mene ostavlja,
al' ja ga kleti neću,
jer sam ga ljubila 22.


(Tradicionalni napjev nepoznatog autora, donesen u verziji koju izvodi Tereza Kesovija.)

12  Bilo bi ti lako kada bi i ovaj tekst, za kojega ti se čini da ga znaš malne od rođenja, uzeo čitati kao bijelo ispod crnog, unoseći svježe cjepanice u prostoriju da ih pogled osuši i ugrije, a značenja potpale. No ovoga puta činiš nešto drugo. Zasviralo ti je s jasnim očekivanjem da ćeš ovamo moći učitati sadržaj iznesen „Na krovu“. Stoga napjev sada osluškuješ kao da istovremeno i postoji (formalno otisnut) i ne postoji (prazan od značenja koja u hodu preslaguješ u registar zadane teme). Pri tome ti se semantička polja šire i dalje od onih flegrejskih, u metafore drugih mogućih ceremonija katastrofe, pa taman da su vidljive samo pod elektronskim mikroskopom ili čak potpuno nevidljive u bespućima povijesnih utvara.

13 Može se čuti doslovno, ali i preneseno: svijet i život kakav poznajemo; naša jedina kuća, toliko izložena svačijem pogledu da se lako učini samorazumljivom na putu u neprimjetnost.

14 Moglo bi biti i „višnja joj do sljemena“ ili „krov joj na koraka dva“.

15 Gdje to? Na prozoru? Uz prag? Na krovu?

16  U izvornim varijantama teksta umjesto „tu sjedi“ naći ćeš „na prozor“ i „na prozoru“. Od prvoga uz pučki blagoslov pukne padež, dok od drugoga (ajme majkoo!) nagaziš cipelicu mladoj već na početku valcera. Rado bi stoga zanemario prozor kao mogućnost. Slika žena s maramama koje sjede uz pragove kuća ovdje ti se također ne uklapa.

17 Činiš napor da „djevu bajnu“ pročitaš kao „našu civilizaciju, kulturu“. Ne uspijevaš. Uokvirena „malom kućom“, čini se da je djeva ovdje nužno pojedinačna. U susjednoj kući, jednako malenoj, s lakoćom vidiš svatove. Navre ti smijeh kada kapneš samo jedno novo slovo („djevac“ umjesto „djeva“). Tekst se isti čas počne preslagivati u nekom drugom smjeru; na istim rešetkama istih riječi nastaje neka treća priča. Opažaš da ti se rasplinula pažnja.

18 Misliš: ovo je toliko točno, da tačnije ne može biti.

19 Na ovom se mjestu čitanja granaju: 1) ako Flegrejska polja još nisu prasnula, krasota je moguća na mnoge načine (pogotovo za boravka u slikarskom platnu); 2) ako je ceremonija upravo u tijeku, izbor se nužno sužava na neronsku perspektivu; 3) ako si živ nakon što je sve već minulo, tada, bit će, svoju nemoć pokušavaš iscijeliti neizlječivim cinizmom.

20 U prvom čitanju „dragi“ može biti doslovan, no i mnogo toga drugoga što nas zaokuplja i nadahnjuje. U drugom i trećem čitanju lako bi mogla biti riječ o kakvom spasitelju.

21 Pa koliko „još“ (?!)... pitaš se... u nastojanju da shvatiš i prigrliš žalost kao trajno stanje uma.

22 Ako si ga ljubila u perfektu, k tome već znaš da on drugu ljubi u prezentu, a odrekla si se kletve čak i u futuru, pa zašto, pobogu, još sjediš ovdje sve te puste noći? Tako bi je rado to pitao, pa ipak šutiš, jer znaš: štogod bi ti odgovorila, sve je ovdje na svom mjestu, sve je upravo kako treba biti, ovdje u Vitebsku. Tvoje se očekivanje nije ispunilo. Premale su te kuće, ta varoš, pretijesno je ovdje za ono što ti je na umu. No glazba unatoč tome ne prestaje, tročetvrtinke neumoljivo kljucaju... i možeš si pomoći samo na jedan način.


Sreće se k meni slilo 33

za brijegom 23 kuća slada 24 prozora ne zna se broj 25 sa svakog djeva 26 pada prekrasni propast će kroj 27
što radiš djevo luda imaš li ikakav plan
moj dragi 28 nosi čuda šapće mi što je moj san 29 isto me davnog dana njegov upitao paž 30
cvala je svaka grana sve drugo otad je laž 31 sjedit mi ovdje milo ko što je istinit med
sreće se k meni slilo koliko kuje me led 32


(Tekst je nastao s pjesmama, glazbom i platnom u mislima. „Na krovu“ Nataše Hrupec sviralo je „Na brijegu kuća mala“ nepoznatog skladatelja, dok su uokolo nicale i venule vizure „Iznad varoši“ („Over Vitebsk“; „Over the town“) Marca Chagalla).

23 „Iza brijega“ podrazumijeva ono što se ne vidi. Ovdje progovaraš o nečemu što ti se čini prisutno na svakom koraku. Brijeg, dakle, ovdje može biti samo stanje uma, neodvojivo od onoga što je iza njega.

24 ... s automatima koji isporučuju plave pilule na svakom koraku.

25 Dakako, ova je kuća sve prije, samo ne mala.

26 Netko bi ovdje (slijedom broja prozora) mogao pročitati „legije djeva“ - tu nema pomoći. Nipošto nisi mislio na pojedinačne osobe, k tome određenog spola... ova je djeva moguća samo u jednini; ona, jedna i jedinstvena, ovdje pada (iako će se kasnije saznati kako misli da još sjedi) istovremeno s bezbroj prozora... na mnogo naizgled različitih načina...

27 Sve ono što bi mogli biti, kada bi to htjeli, kada bi to znali htjeti...

28 Moguća čitanja ovdje su ti ponešto raznovrsnija od onih pod natuknicom 20.

29 Možeš li se vidjeti kako sanjaš po scenariju koji je netko napisao za tvoj san?

30 Pitaš se je li ona ikada igdje uopće srela svog dragog? S druge strane, onaj tko ima paževe na raspolaganju vjerojatno zaslužuje njezinu pažnju...

31 Okolnosti masovne cvatnje nedvojbeno potpomažu izgradnju čvrstih stavova.

32 ... koji neumitno dolazi nakon dovoljno jake erupcije... doslovne ili prenesene... kao prirodna protuteža... u krugu stanja... pri čemu povezanost količine sreće sa čvrstinom stiska ledenog okova valja ostaviti na izbor čitatelju... o ukusima se ne raspravlja.

33 Ne možeš to nanizati u urednom četverostihu sedmeraca; em imaš teškoća sa strukturom u kojoj valja obuhvatiti uvod, pitanje i odgovor (koji se pak proteže preko polovine teksta), em osjećaš da taj sadržaj valja zapisati s minimalnom količinom udaha (da čitatelju ostane na volju hoće li u njemu čuti melodiju... uz njega plesati...)... k tome svjesno nižeš banalnosti koje bi lako mogle zazvučati nasilno rimovane... pa dobro, misliš li doista da bi ti to tvoja urednica mogla objaviti? Ne bi li se ipak uhvatio višnje kao teme?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.