utorak, 19. svibnja 2020.

Irena Nevjestić | Odlazak





Ja ne putujem nigdje
i tugujem svugdje
***
U kuhinji kod špareta
miješam suze
U dnevnom boravku zalijevam adama
I anturijum
***
Ona mi se ruga
Svojim srcolikim listovima
Zato ću joj uskratiti vodu
Ovaj tjedan
***
Ja ne putujem nigdje
I tugujem svugdje
***
U spavaćoj sobi pletem misli
I pretvaram se
Da sam udovica
Crna, poznata, mala, otrovna
Svaka pjega predstavlja godinu
Krvavu, crvenu, praznu
***
Ja ne putujem nigdje
I tugujem svugdje
***
Tuga se cijedi
kao proljetni med
gusto i lijeno
obavještava
prolaznike
***
Oni ne vide
***
Ja ne putujem nigdje
Samo Arsen tamo
***
Tugujem svugdje
Samo Arsen tamo
***
Ja ne putujem nigdje
I tugujem svugdje

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.