nedjelja, 10. svibnja 2020.

Božica Jelušić | Dajte mi ljepšu nedjelju



Dajte mi ljepšu nedjelju, koju plijesan ne gazi,
Dajte mi nedjelju svježu, s mahovinom na stazi.
Neka tratinčice trepte, gledajuć rascvalu granu,
Kao puceta zlatna na carskom korporanu.

Dajte mi ljubičast bagrem, svilenu podsuknju cure,
Što zaspala je nakon prpošne avanture,
I ne čuje da s tornja zvono na misu poziva,
Jer ona u snu pleše, vrela, zanesena, živa.

Travu što stopala škaklja, djecu u igri lovice,
Vrući melange na trgu, čipkaste rukavice.
Šešir što napola skriva podočnjak štambilj noćni.,
I džep u kome svijetli prsten, znak neporočni.

Golubove mi dajte, da zoblju pereca mrvež,
Zvižduk kraj igrališta i oznojeni vrvež.
Ljude što pijetlovu juhu sanjaju, žuti cekin.
I pop im nije mrzak, al' draži je berekin.

Želim bunar u sjeni, prozore kao kristal,
U kojima bjelinom oblačast jastuk blista.
Kestenov cvat, bjelanjak i šećer tučen žicom,
Želim srkati radost velikom srebrnom žlicom!

Ne mislite o tome, što je za mene najbolje.
Dajte mi slobodne ruke, dajte mi široko polje.
U danim što dođu,pustite me da dišem,
Zemljanu zemlju da ljubim i zemljom da mirišem.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.