petak, 17. travnja 2020.

Jasmina Bosančić | Poganska ljepota


Donosi mu čašu medenoga napitka. Ruke im se dodiruju, a zatim njezine nestaju sakrivene iza leđa. On htjede izustiti riječcu, ali ona je već pošla put velikoga slapa.

Niz ramena pada joj zlatna kosa. Skinula je plavu haljinu i skočila u vodu. Plivala je, uranjala, izranjala. Sunce ju je žmirkavo slijedilo. Gipkim pokretima osvajala je valove. Kada je konačno stigao ,djevojka se sunčala na kornjačinu oklopu. Vidjevši je golu, on se postidi. Bila je lijepa kao da je izrađena od samoga satena i svile. Djevojka ga dozove k sebi, ali mladić sjedne na kamen i rukama prekrije oči.

Probudio se tek u suton. Bio je sâm. Pred očima još mu je stajala slika boginje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.