subota, 18. travnja 2020.

Božica Jelušić | Krasno običan dan


ORAHOV PIJETAO na promenadi. Perika od bršljana.
Uređujemo vrt i okoliš u Barnagoru, spominjući stalno kako se Thoreau nije dao navući ni na kakva pravila gradnje, vrtlarenja, izolacije, otvorenosti, održavanja kondicije i silnih opasnosti koje u prirodi "vrebaju" sirote ljude. Lijepo je napravio kolibu u svom Waldenu, sazidao si peć, postavio ležaj, stol, dvije stolice i policu, a ostalo je legenda. Gradski mladić, filozof, pisac, esteta, cijepao je drva., mijesio kruh, sadio povrće u svim sezonama do zime, imao ga za razmjenu s kanadskim drvosjećama, koji bi mu dali meso divljači, povremeno, u zamjenu za mahunarke, krumpir i zelenjavu.

Odlazio je na duga istraživanja okoliša, donosio divljakuše iz šume i polja u svoj prostor, slušao ptice, neumorno zapisivao i živio kneževski, zahvaljujući malim potrebama i širokom duhu. Jer samo si u mislima istinski slobodan, tamo je najprostranije, najintimnije i najzaštićenije.Iz sata u sat, iz dana u dan, u okolišu su promjene. Klijanja, micanja, posjetitelji i gosti iz zemlje i šumskih krošnji. Nevjerojatan spektar zvukova, među kojima je tišina, kako veli Pasternak, apsolutno najljepša.

Procvala je prva perunika, jabuka se savinula u cvatu, potočnice i dobričice slave modro bratstvo u još nekošenoj travi. Zimzeleni i bršljani slažu se kao katreni i tercine u sonetu.Imam novo omiljeno mjesto pod crvenim javorom u malom parku.Biljke su zdrave i mi smo dobro, ti nezamjerljivi i tihi, drvenasti susjedi prijaju više od ljudskog okoliša, odaniji su i svakako estetski oku poželjniji.Oko pase rosopase , kamo god da okreneš glavu. Uopće se ne možeš ljutiti ni na koga, kristalno ti se pojasnilo da nitko toga izgubljenog trena ne vrijedi u ovoj raskoši. Kad si knez, svima možeš oprostiti. Pravi je čas da asociramo Ristovićevo GRUBO SRCE: Kao rana koja sagoreva, / Kao osmeh u škrinji vremena/ Kao kula od vazduha, / kao šume kojima se približavam, / srce koje proždiru / pustolovine, trube, obzorja, / u vrtoglavici cveća, na domaku / vernosti gluvih uspomena.

Idemo kući, a sunce je još visoko. Kako običan , kako ugodan dan. Kos je sletio na glavu drvenog orla ribara među granama paulovnije, posvjedočivši da smo obavilio dobar zeleni posao. To je Thoreauov znak: i on bi bio, ili bolje rečeno i on jest, s nama zadovoljan.

F. G.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.