Brojim do deset… „Nek magarac bude!“
Tražim ga... Gdje je?... Iza kišne burke?
Ili se skrio ispod snježne grude?
Nema ga, nema... A ja znam da tu je.
Vidim mu oko. Čelo. Usne. Ruku.
Iza jaglaca žutog namiguje.
Pod visibabom javlja mi se: - Ku-ku!
Kad dođem blizu, on promijeni mjesto.
Gdje da ga tražim? Više mašte nemam.
Pa opet žmurim. (Sad brojim do petsto.)
To traje dugo pa časak zadrijemam.
Onda me nešto iz drijemeža prene:
Proljeće!!! Svuda!... Svuda oko mene!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.