Kolumne

utorak, 11. veljače 2020.

Franjo Nagulov



Franjo Nagulov rođen je 1983. godine u Vinkovcima gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu završava studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti. Do sada je objavio devet zbirki poezije, dva romana te književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavio je i dvije zbirke poezije u formatu elektroničke knjige. Objavljivao je u nizu književnih časopisa te je prevođen na engleski i slovenski jezik. Također je objavljivao u emisijama Šest minuta poezije u šest, Poezija naglas te Bibliovizor Trećega programa Hrvatskoga radija. Autorom je više stručnih radova s područja teorije i povijesti književnosti te dobitnikom niza priznanja za književnost i književnu kritiku. Član je Društva hrvatskih književnika.

Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku:
  • Treća nagrada Pjesničkih susreta u Drenovcima (2005.)
  • Nagrada Kvirin za mlade pjesnike u Sisku (2008.)
  • Nagrada Josip Sever u Zagrebu (2010.)
  • Treća nagrada Dana Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima (2011.)
  • Druga nagrada na Pjesničkim susretima u Drenovcima (2012.)
  • Nagrada Julija Benešića u Đakovu (2015.)

Objavio je:
  •  dečko. žena? dečko: naranča! (poezija, 2006)
  • Tanja (poezija, 2008), VK biceps (poezija, 2008) 
  • Sadomazoteka (poezija, 2008)
  • Smrtište (poezija, 2009)
  • Crveno&Crno=Bijelo (poezija, 2009)
  • Knjiga izlaska (poezija, 2010)
  • Crtač (roman za djecu, 2011)
  • Punomasni anđeo (roman, 2011)
  • Recepti za jezikovu juhu : polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša (studija, 2011) 
  • Soba 66(poezija, 2011) 
  • Signali (poezija, 2012)
  • Zimsko računanje vremena (2017)
  • Služba riječi (2018)
  • Zemlja zalazećeg sunca (2019). 



***

Ovo je zemlja zalazećeg Sunca. Ovo je zemlja odlazećih ljudi. Ovo je
odlazeća zemlja i zemlja pjesnika što pišu po narudžbi brinući da im
je lijepo u šestom i posljednjem stoljeću hrvatske književnosti nakon
kojeg slijedi smrt jezika: smrt sjećanja čijom su se nejestivošću hranili
nesmiljeni naraštaji literarnih jurišnika. Ovo je zemlja zalazećeg Sunca
koju oplakuju tek rijetki srčani bolesnici čije će kletve biti odaslane o
njihovu trošku. Ovo je zemlja zalazećeg Sunca i sve u njoj bit će
uništeno.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.