utorak, 18. veljače 2020.

Denis Vidović | Sponzoruša


(erotsko-gospodarstvena priča)

Prišla mi je dok sam jeo sirnicu. Izgledala je božanstveno! Bilo joj je nemoguće odoljeti! Oduzimala je dah. Ali samo zato što prebrzo jedem. Pomno usklađeni slojevi tijesta i sira rascvjetali su okusne pupoljke. Točno onako masna i topla kako volim. Kao što sam već rekao, pita sirnica je bila božanstvena, a i ona je bila lijepa. Radilo se o plavuši odjevenoj u crvenu haljinu do bedara koja je na najbolji način isticala njezine oble obline. Rekla je da me poznaje s fejsa i sjela pored mene prekriživši noge. Protrnuo sam. Nisam znao što očekivati. Kroz glavu su mi se počeli vrtjeti najgori scenariji. Što ako zatraži zalogaj pite? Što ako sama posegne za njom, bez pitanja? Ruke su mi se u strahu zgrčile oko voljene sirnice i instinktivno sam počeo brže žvakati. Rekla je da sam sladak i predložila da povedemo ljubav u njezinom stanu.  Pomislio sam kako sam puno više mastan negoli sladak, ali nisam proturiječio sve dok je pita bila sigurna. Nakon što je pričekala da završim s jelom, otišli smo do njezinog stana i vodili ljubav. Bilo je lijepo, a čini se ni da njoj nije bilo neugodno zbog šeprtljavog partnera. Ležeći jedno pored drugog nisam mogao izdržati da ne pitam:

„Zašto baš ja?“

Zavodljivo je počela prelaziti kažiprstom preko mojih prsa:

„Jer si član knjižnice. Potrebna mi je osoba s takvim vezama.“

Sponzoruša, još jedna. Ali bio sam svjestan da me takav divlji i razuzdani put čeka još otkako sam skupio novce za svoju prvu članarinu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.