utorak, 25. veljače 2020.

Božica Jelušić | Stihovi s ranog proljeća





Zborove slušah u cvrkutanju,
Šumarkom idući s noge na nogu.
I premda blaženom predah se stanju,
Tužnih se misli otresti ne mogu.

Divnim se djelima Natura okruni,
Da duša duša treperi u toj milini.
Stoga mi turobnost srce ispuni,
Što od čovjeka čovjek učini.

Gdje kite jaglaca sjenicu krase,
Bršljan od vriježa vijenac nariše.
Ćutim da svaki cvijetak za se
U zraku uživa, dok ga udiše.

Cvrkuću ptičice i žvrgolje,
Misli mi njihove um ne predoči.
No svaki pokret živahne volje,
O radosti mi silnoj svjedoči.

Cvjetnih se grana lepeza bijeli,
Hvatajuć lahor u jutro plavo.
I svaka treptajem kao da veli,
Da to je mjesto radosti pravo.

Ako se nebeska poruka shvati,
Sveti plan prirode u suštini,
Nemam li razloga žalovati
Što od čovjeka čovjek učinii?

William Wordsworth

Prepjev s engleskog: Božica Jelušić

Ilustracija: Arhiva /Ivan Nivan

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.