četvrtak, 16. siječnja 2020.

Milan Drašković | Vrata u leto


Malstremski vrtlog jednog usnulog leta,
vrata u leto, grad  grljen svetiljkama,
sam sred gomile, okružen tim senkama,
namah prizovem setu jednog susreta.

Himera iz sna, odbegla statueta,
neobjašnjivo voljena i sad sama,
potraži spokoj u tami i biljkama
ne hajući za čeljusti boje testa.

Noć grimiza i jecaj dalekog boga,
mit što me gradi, zlatni rog jednoroga.
Sad ostaviti pećinu bez odjeka

i  potražiti onu koja me čeka,
čedno grleći val što se stropoštava,
izazov tajni ostavljenoj da sneva.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.