Kolumne

subota, 14. prosinca 2019.

Dragana Novaković | Moje ime je Dragana



Moje ime je Dragana
i zaljubljena sam u dvije osobe.

***

Ujutro se budim pored njih.
Jednu gledam, drugu ne vidim.
Ruku primičem licu i osjetim dodir,
jagodice udišu kožu,
a noge klize niz posteljinu
i prave udubine.

On je tako vedar,
a ona tvrdoglava.
Jedno drugo različiti,
a opet isti.

Volim kada šetamo,
tijelom uz tijelo,
i pravimo iste korake na betonu.
Slušamo prirodu kako nam govori
i tišinu koja nas ogrće.

Kosa mu je razbarušana,
a osmjeh statican,
glas mio i zvučan
čak kada me kori i pritišće.

Tako je poseban,
a kada spava još posebniji.
Nije kao ona, čudna i nestvarna.

Kosa joj miriše na farbu
dok se gleda u ogledalu.
Stavlja maskaru i trepće
u ritmu zapaljenih svitaka.
Bori se sa vjetrenjačama
i raspalim svijetlom.
Priča mirno, a unutar gori,
plamti i sagorijeva.

Noću je spokojno jer se volimo.
Zajedno.
On drijema i miluje po uzglavlju,
a ona šapuće
i oporavlja neostvarene pobjede.
Nekada se i ne volimo.
Nekada kažemo ono što ne mislimo
pa se uvrijedimo.
Uvrijedim njega,
uvrijedim nju.

Ponekad i oni mene uvrijede,
a ponekad i ćutimo.
Ćutimo da bi smo si nedostajali.

Dan prolazi,
a mi stvaramo uspomene
od kojih živimo.

***

Moje ime je Dragana i zaljubljena  sam  u dvije osobe. Tebe i Mene. Tebe jer si poseban i Sebe jer sam si potrebna. Nije loše ponekad se pozdraviti, osmjehnuti si u ogledalu i reći da si najbolji. Prvo sebi pa drugima. Nema ničeg lošeg voljeti dvije osobe. Velika je to ljubav, a još veća kada  tu ljubav upotpunite još i s nekim trećim osobama.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.