Kada smo sličili jedno drugom,
Jednaki kao prsti na ruci.
Blistavi kao riječni obluci,
Što su se istim kotrljali krugom.
Kad dijelili smo iste ideje,
Titrajući vibrantnim zvukom,
Uzdignuti nad kalom i bukom,
K'o sjajne zvijezde Kasiopeje.
Kad smo si zrcala i štitovi bili,
Ne bješe među nama sombra.
K'o par ježeva u lišću oktobra,
U ljubavnoj smo šuškali svili.
I mislili smo: trajat će dugo,
K'o bijeli mramori Polikleta.
Jer mi smo bili vlasnici svijeta,
Sve dok smo imali jedno drugo.
11. prosinca 2019.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.