Je li ti jedna pjesma dosta da se osjećaš posebna?
Teško. Već su te mnogi pisali.
Je li ti jedan pjesnički ciklus može poremetiti san?
Možda. Snove još nitko nje ukrotio.
Bi li ti jedna knjiga utisnula vosak u tijelo, stijenj u usta?
Nisam siguran. Svijet je pun Laura.
Mogu li ti sve buduće knjige (ekvatori i polarnice stiha),
elipsaste misli izravnati u pometenu cestu?
U to bi samo nedovoljno lud čovjek povjerovao.
Kad bi čitanju prionula samo bi maštala
i uteklo bi vrijeme preodređeno za obasjavanje kože.
Zato sam ja skroman. Kao pustinjski cvijet.
Od svih tvojih pjesama (da se osjećam poseban) dosta su:
Dvije usne, deset prstiju, pokoja kap,
i njedra što se nadimlju dok otresaju samoću s disanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.