subota, 9. studenoga 2019.

Snježana Tramburovski | O mužu




Moj muž je slabić
Priznala mi je to poslije narkoze
Bacajući plav pramen svoje izgužvane kose na njegov jakneni trbuh
Do tuda vidim
Iz drugog kuta kreveta
Držim se za rez na trbuhu
Dok me nemilosrdno tjeraju grinje na iskašljavanje
Zažario mi se trbuh
Gotovo će popucati
(moj trbuh u kutu gledanja
rezimira opasnost)
Mislim si:
Koga briga
Uvijek nariču one
Koje su ostale u građanskim rokoko utvrdama
Uostalom hrčete
U ovoj spavaonici cijelo vrijeme
A pred jutro prijavljujete nesanicu
I moj bi bio slabić
Pa što?
Treba ovo izbalansirati
Izbacila si pola zdjelice van
Bojiš se i kihnuti
Neću ni nabrajati ostalu gnjavažu
Ovo ti može samo rijetke dirnuti
Razgovaraš na telefon
On stoji uz krevet izmanipuliran tvojim jaukom
Spreman kao dječarac donijeti novine
Ispaćen pogledima na žene što svaka bridi u svome jauku
Dječarac što te voli, zoveš ga slabić
Neka mu netko kaže da izađe
Taština potapa svoje prohtjeve u najgnjusnijem času

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.