Kad smo, davno, prvi put spojili oči,
znam sad,
zadrhtala si kao i ja.
Bio je to pogled tako nježan i strastan,
tako težak i sladak od nade i čežnje!
Nasmiješila si se,
i dok munje su mi kružile glavom,
ostao sam ozbiljan,
skrenuo sam pogled.
Bio sam sleđen od straha.
Naslutio sam u tom trenutku:
ako ti uzvratim osmijeh,
predat ću ti i život,
bezuvjetno, jedini svoj život,
na milost i nemilost.
A nisam bio spreman na to.
---
Kad smo, jučer, drugi put spojili oči,
ja sam se nasmiješio
a ti si zaplakala.
Prekasno je
i za osmijeh i za plač!
Davno, davno,
poklonio sam ti
jedan osmijeh premalo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.