subota, 9. studenoga 2019.

Ivica Smolec | Osmijeh premalo







Kad smo, davno, prvi put spojili oči,
znam sad,
zadrhtala si kao i ja.

Bio je to pogled tako nježan i strastan,
tako težak i sladak od nade i čežnje!

Nasmiješila si se,
i dok munje su mi kružile glavom,
ostao sam ozbiljan,
skrenuo sam pogled.

Bio sam sleđen od straha.

Naslutio sam u tom trenutku:
ako ti uzvratim osmijeh,
predat ću ti i život,
bezuvjetno, jedini svoj život,
na milost i nemilost.
A nisam bio spreman na to.

---

Kad smo, jučer, drugi put spojili oči,
ja sam se nasmiješio
a ti si zaplakala.

Prekasno je
i za osmijeh i za plač!
Davno, davno,
poklonio sam ti
jedan osmijeh premalo.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.