subota, 2. studenoga 2019.

Mladen Ćosić Točak | Dušni dan





Umiru sjećanja
I sad u svitanja, ovdje gdje nikad niste bili
Pred mnom vaš lik oživi
(Slike što nikad ne žute)
Ni vrijeme im ne može ništa, a ni snovima
Čak i kad nisu u boji
Jer iako sam tek sjena od čovjeka
Bit ću za navijek otac, a i sin, i brat

I na Dušni dan kad kroz maglu protutnje divlji konji
Mnome, i kad sam u hodu
I kad, k’o ukopan, stojim
Riječi u galopu pjesmu slažu
I do vas svijetle mi pute
Jer iako sam tek trag pjesnika
Spoznaja da u meni još vas ima
K’o štit me čuva i kad je mir, i kad je rat

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.