Sada -
kad sve je donekle jasno
i ne čekaju me više velike stvari,
počinjem uživati u ovom životu
koji je, zapravo, jedini pravi.
Sada -
kad su kosti krhke i lomne,
a vlasi svakim danom sve više sijede,
smiješkom prikrivam godine na licu
jer šminke i puderi više ne vrijede.
Sada -
kad unučad u krilu grlim i
ne idem više na sastanke roditeljske,
u mislima slažem imena i slike,
likove znane, drage, prijateljske.
Sada -
kad je smiraj nadomak ruku
u kojima se život polagano mrvi,
ne predajem se tuzi, pućim usne,
mislim na poljubac koji bje prvi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.