Kolumne

subota, 9. studenoga 2019.

Neda Kozomara | Mala moćna


Dragi moj Amadeusu, koliko jutara mi se sretosmo uz kafu?! Ti, moj lični genije u najljepšim godinama muškarca, ja, prepuna iskustva, doživljaja, uspomena kao ordena na jastuku s crvenom čohom, iza povorke, na ispraćaju nekog bivšeg života. U tvojim mladim godinama nema mjesta za otužne događaje jer si ih ispunio božanskim notama, ali prijatelju dragi, hoću ovog jutra da izvučem najljepšu priču kao mađioničar zeca iz šešira da zadivi publiku u cirkuskoj šatri. Nitko ne zna tako slušati kao ti, strpljivo, pozorno, bez riječi. Gledaš, slušaš, ne progovaraš. Najbolji si čuvar mojih tajni, Kerber pred škrinjom prepunom suvenira oblikovanih kao mladost, suncem i vjetrom.

Tvoja genijalnost nije željela osvetu, hladniju od leda, dugovječniju od sekvoje, ali pravda je zadovoljena, dok je čovječanstva divit će ti se kao i ja u svom malenom svijetu.

Oblak kafe koji pluta u šoljici nestat će začas u gorkim gutljajima i njima ću mjeriti koliko može trajati moja ispovijed, tiho i senzibilno. Zato, slušaj!

"Nisam mogla zamisliti da u jednom samo naoko hladnom muškarcu može biti toliko  neobičnog načina u posvećenosti u pokazivanju brige za ženu. Kad je jedne večeri uzeo češalj i zamolio me da ne idem od njega dok me ne počešlja, jedva sam se suzdržala da glasno ne pokažem čuđenje.  Provlačio je češalj kroz moju kosu pazeći da nigdje nijednu vlas ne zakači i da ništa ne osjetim osim nježnih trnaca po tjemenu od dodira češlja.

Svaki put kad bih odlazila iz njegove kuće to je radio na isti način. Nježno i posvećeno. Ja se ne sjećam kako je izgledalo kad me majka češljala, ali znam da taj trenutak koji nije duže trajao od minute, bio je najljepši događaj koji sam mogla doživjeti od muškarca. Svi darovi, obećanja, zavjeti u zamagljenju strasti su nešto drugo na spram tog doživljaja. Sad znam, to radi samo onaj koji voli, beskrajno.

Uvijek je to radio šuteći. Nikad ništa ON nije govorio niti sam ja pitala, zasto to radi? Samo bih kao dijete sačekala, sjedeći, minut rituala i uživala u njemu.

Jednom dok je češalj klizio po mojoj kosi koja je dosezala do pola leđa, pričao mi je o jednom dogadjaju njegovog odrastanja.  U naselju u kojem je živio djeca bi se igrala po travnjacima  cijeli dan. U suterenu njegove zgrade živjela je neka Mici, tako su je zvali. Čuo je od zena koje su dolazile kod njegove majke da Mici stalno prima razne muškarce u svoj stan koji veoma brzo odatle odlaze i tako njih nekoliko u jednom danu.
Poceo je da obraća pažnju na taj mali prozor uz trotoar ispod balkona. Vidio je ljude kako nesigurnim korakom i unezvjereno dolaze kod Mici, obazirući se da li ih neko vidi. Još čudnije su odlazili.

Najprije žurno nekoliko koraka, a onda odjednom, polako, kad već izađu do pola ulice i svrstaju se među prolaznike. Malo poslije bi se pojavljivala Mici, u satenskom šlafroku sa puno oslikanih ruža. Odlazila je u radnju na uglu ulice i u povratku  u ruci nosila cigarete i flašu piva. Crni kreon joj se neuredno razlijevao oko očiju, a ono sto se zvalo punđa na njenoj glavi je ličilo na sve samo ne na natapiranu i umotanu kosu. Na sve strane su visili pramenovi kose koje bi Mici nehajno rukom uzaludno pokusala vratiti na mjesto.

Dječak je to upamtio i već za neku godinu shvatio o čemu se radi, tko je Mici i šta ti posjetioci rade u njenom suterenu. Ta njena raščupana kosa je obilježila dječakovo djetinjstvo i bila asocijacija na nesto nedopustivo i sramotno za ženu, bilo koju, a najmanje za onu koja njemu znači.

Prijatelju dragi, ovo je samo fragment iz priče o nama, a ona je duga koliko i Dunav. Rijeka je skončala u Crnom moru, a nama je neki raštimani orkestar u vojničkim uniformama odsvirao Rekvijem. Čak su mu dodali i kraj, onako neuko i nakaradno jer im je neko rekao da oni to znaju. Turski marš, oni su shvatili da je to koračnica za vojni defile kad se budu  ponosili mrtvima. Ne volim ružan kraj pa ću ga preskočiti. Ti najbolje znaš da je ljubav neuništiva kao tvoja simfonija.

Eto, moj vjerni prijatelju, obećala sam ti, svako jutro naša kafa, nova priča. Nakalemit ću na svaku sretan kraj jer to treba ovom svijetu, dodati boju."

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.