srijeda, 2. listopada 2019.

Sven Adam Ewin | Prvi kesteni na pločniku



Toplo i suho. Dani su rane jeseni.
Ja dane uzmem pod ruku. I šećem s njima.
Po pločnicima padaju prvi kesteni
Jeseni-kesteni?... (Kakva nečista rima!)

Jesen je rezervirala Sjevernu sobu.
Unosi kišobran. Čizme. Bundu od nerca.
Svi su joj pokreti lijeni. Prilični dobu.
I ja se hvatam lijenoga trinaesterca.

Pa uzmem kesten u ruku. Bože, ljepote.
(On bi i Bogu morao biti po volji.)
Htjedoh opisat Ljepotu, al mi se ote:
Čemu? Pa to već rekoše od mene bolji.

Tu oblu smeđost na dlanu gledo sam dugo.
I pritisnuo na usne... (Kad ne znam drugo.)

1 komentar :