utorak, 29. listopada 2019.

Denis Kožljan | Tetovaža


Nekoć davno, ni na kraj pameti mi nije bilo razgovarati ili pitati roditelje da si napravim tetovažu. Tata bi me izlupao onako fajnski da sam samo pisnula nešto na tu temu jer njegovi i moji pogledi na život, razilazili su se u svemu pa i u tome. On je smatrao da svi koji imaju iscrtano tijelo, uzimaju neku drogu, da su van svih normi i standarda življenja. Stoga kao što sam dobila batine kad sam se sa četrnaest godina zatvorila u sobu i zapalila prvu cigaru, dajući si do znanja kako ja to mogu i da se zapravo i ne razlikujem od mojih vršnjaka, tako slično ako ne i gore, desilo bi se da sam ga davila u vezi tih modnih dodataka. Tada je aktualna tetovažica i to uglavnom kod muškaraca, bila ona kojom su vojnici u JNA na svojim rukama, mišićima ili ramenima dali tetovirati simbol jugoslavenske zastave i mjesto služenja kao i godinu. Drugi su pak išli korak dalje pa su na vidljivim mjestima crtali i bojali probodena srca, inicijale svojih djevojaka ili pak krila orla i zmaja.

Uživala bih gledajući te motive, zaintrigirao bi me svaki novi kojega bih uočila na plaži ili plesu. Kako sam tada kao i danas obožavala slikati, kidala papiriće na nastavi za vrijeme nekog dosadnog predavanja i crtkala ptice, klasje, djetelinu, više od svega bila bih voljela i ja imati tetovažu. Majka je, sjećam se gunđala neka prestanem jer je to i skupo i nije dobro za zdravlje, iako bi, sigurna sam, bila popustila da je samo ona odlučivala.

Prolazile su tako godine i vrijeme mog odrastanja, mladenačkih snova i hirova, a onda sam prije četiri godine postala najponosnija baka na svijetu. Moja Alison unijela je u naša srca i dom ogromnu sreću i ljubav i jako dobro znam koliko je svi obožavamo. Ona je naša velika maza, pametna, uz nju nestaju sve naše brige, suze i negativne spike. Alison je sva babina jer je kreativna kao i ja, voli pjevati, crtati i bojati, uzima igračke i moli me da ih animiram pa da imamo predstavu. Ma šta reći? Pravo malo čudo od djeteta. Gledam je danima i čini mi se da se toliko brza mijenja, postaje curica. Ona doduše ne zna i ne razumije što znači tetovirati se i koju poruku šaljemo tim postupkom ali ja, ja sam tvrdoglava kao i prije četiri desetljeća i želim ostvariti svoju veliku želju. Ne moram nikoga više moliti, obrazlagati detalje. Prvom pruženom prilikom, otići ću u tatoo radnju i na lijevoj ruci odnosno podlaktici, istetovirati ime moje male princeze. Mislim da je to samo sitnica kojom želim dati do znanja sebi, a i Alison koja još to ne razumije ali hoće za koju godinu, koliko smo nas dvije zapravo povezane. Želim imati na svom tijelu zapisano ime mojeg anđela pa i s ovog svijeta otići smirena jer znam koliko bole neostvarene želje i snovi.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.