petak, 13. rujna 2019.

Oleg Antonić | Zahvalnica


Tko si da si ti s druge strane
linije,
dovoljno je da ovo primaš
osobno,
na kraju jednog dijela našeg
vremena,
kad s grebena već vjetar maše
sjemenom
(što čas je svaki kojeg častiš
budnošću),
dok shvaćam stvarni doseg tvojih
koraka,
što protežu me preko ruba
skučenog
(pa taman da su meni mahom
neznani),
množeći se mlad... svijetom, vijekom...
poželim
zahvaliti na suputništvu
baš tebi.

Otpusti sada sumnju, dvojbu.
Hvala ti.

I da nas Tijelo dobro nosi
stazama,
da sretnemo se desi li se
potreba,
ovdje gdje smo dva cijela bića
naizgled,
križu svatko svom slijepim umom
podmetnut,
prije neg' se sve opet skuće
skitnice.

Nema komentara :

Objavi komentar