nedjelja, 1. rujna 2019.

Ljerka Varga | Duša u kapljici kiše


Sišla je polako iz prepuna oblaka,
Činilo se da je kao kaplja svaka,
Al onda je postala nešto više,
Bila je to duša u kapljici kiše.

Sitna prepuna vlage, svjetla i života,
Dugo je nije bilo,a bilo je grehota,
Smjestila se u tom balončiću vode,
Čekajući vjetar i zemlju da je oslobode.

Čija si? Kome pripadaš? Šaptao je vjetar,
A ona je šuteći padala kroz mrak,
Tražeći mjesto gdje će sitna pasti,
Korisna da bude da pomogne rasti.

Onda je postala nešto više, nešto veće,
Pretočila je snagu u najljepše cvijeće,
Ono je raslo, postalo nešto više,
Držeći na latici dušu u kapljici kiše.

Nema komentara :

Objavi komentar