utorak, 13. kolovoza 2019.

Ivan Domančić | Godina boli


Oprosti za ovu godinu, nije moja
Nisam stigao zapaliti vatru među planetama
Čistilište je jako veliko kad nemaš nikoga
Čak ni trenutci ne prolaze uz sline poljubaca.
Vikendi provedeni uz ostatke početaka devedesetih
Težina kiše duboko uronjena u plućima
Naborana lica, naborani grad
Sreća je prolazna.
Skriveni iza zastora ne primjećuju sunce
Nedostižni ideali bez okusa i mirisa
Noći žive i jasne poput zvijezda
te lucidne kapi votke koje oduzimaju javu.
Moja mala džepna Venera,
Moja pokora,
Glatke i čiste kosti na meniju sutrašnjice
Pogledi prate suptilan dah ponoći
i godinu boli.

Nema komentara :

Objavi komentar