Tama u sebi grozne nakaze skriva.
Bolesne. Ružne. Opake. Zlobne. Kljaste.
Sve što u svjetlu tone, u tami pliva.
Nesreća cvjeta u tami. I zlo raste.
No ja sam svjetlost. I tama već se znoji.
I ja ću tamu svući. Da bude gola.
Ona se zrake svjetlosti panično boji.
Svjetlost uvijek presiječe tamu na pola.
I pola bude Nebo, pola Infernum.
I podijele se. I dalje budu sami.
I što je Svjetlo – to bude in aeternum,
A tamno što je - pripadne vječnoj Tami.
Poštujem tamu. Ja znadem nešto o tom.
Prvo je bila Tama... A Svjetlo potom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.