ponedjeljak, 1. srpnja 2019.

Igor Petrić | „i“ kao ideologija ili EPP (egzistencijalna paradigme postojanja)


Teško je živjeti u skučenom prostoru,
rabljenoj kartonskoj kutiji
u kojoj se nemoguće pošteno rastegnuti,
pogledati film na pristojnoj udaljenosti,
skuhati večeru i pozvati prijatelje.

Teško je raditi u nehumanim uvjetima
i postati najbolji,
zaposlenik mjeseca s prestižnom ocjenom izvrsnosti
kad te guše nerazumni zahtjevi,
ograničenja, pretanki zidovi i oni mali
umišljeni idolopoklonici postavljeni politički
čiju stručnost nije moguće izmjeriti.

Teško je živjeti život punim plućima
kad te guše ispušni plinovi uvezenih rabljenih vozila
i oni crveno-crni smradovi.

Teško je!
Priznajem!
Čak i više od toga, ali ne vrijedi kukati
kad i sutra bit će isto. Neprobavljivo sranje
dok ne napraviš ono nešto
što još jučer trebao si napraviti.

Možda je kasno?!
Nema veze, zaboravi. Znam, teško je.
Probudi se!
Obuci odijelo ratnika
i spali protivničke zastave.
Sruši im kule partijske,
spomeni majku i nerođene nasljednike.
Izađi na ulicu. Asfalt te zove. Trči, skači, bori se.
Zapali lomaču pobijede. Neka vide.
Neka gori. 

Kad se vatre ugase… BUĐENJE!
Dobro jutro čovječe. Ne brini, u redu je.
Bio je to samo prokleti san kojeg sanjaš već godinama
i budiš se znojan i ustrašen.
Strah od promjene. Razumijem…
i meni su trebale godine.
Jednog dana
možda i ti izađeš iz kutije.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.