subota, 8. lipnja 2019.

Zrinko Šimunić | San




Plivali smo nagi
u plavoj vedrini bukvi, jela
čakovečki park
s prozorom na zapad. Veslamo hitro
Bujica okreta
Nježna pliskavica ta djevojka
djevojka ja
vrtim je na dlanu, uzmiče
smije se
kolibri nožnih prstiju njenih, kolutići
ljube me
Ljubi me
kristal oka, gutljaj sokova
Kako...
kako da pijem njen osmijeh
tihu vatru
san usana u sedefu krvi?
Gdje
gdje da joj ljubim nogu bijelu
obrijanu
slatkim
vodenim suzama, stopala
pas
pupasti
bubanj-trbuh, brzake u slanoj
slatkoj međi
među zvonom bistrih butina ?
Gle, preokrenula se
i očima
me zaronila ko kiša
u blistavi
vir
cjelov istočila, laticama
zrelih usana
brazdila
je sjetni, raspucali osmijeh
Vatreni mir
u vrevi
moga oka

Nema komentara :

Objavi komentar