srijeda, 22. svibnja 2019.

Luka Tomić | Toliko si lijepa


Toliko si lijepa
da zaboravih koliko si dobra
Toliko je lijepa boja oka tvoga
da potamni sjaj srca moga
koji se redovito dogodi
kada ljubav sklopljenih usnama priča o tebi
Toliko si lijepa
da zaboravih da si bolja i ljepša
od ljepote koju svako prosto oko želi
Gdje je ona pupoljak, ti si cvijet što diše u želji da razveseli
sve što poharala je nemilosrdna zima
Gdje je ona zvijezda, ti si sazviježđe što se skupi u oku beskućnika
kada skrušeno ulazi u svoj prvi dom
Gdje je ona suton, ti si poljubac u sutonu što novim životom svane
Toliko si lijepa
da zaboravih prisvojiti sve posjete do tebe
pa se leptiri otimaju za tvoju pažnju usmjerenu
obrnuto od pogleda
Tad i ja polako shvaćam gdje si slobodna
i gdje je naš neopterećen susret, nezakazan vremenom
ugovoren opipom srca i duše
Ismijan glasom površnih granama trulog stabla
ne obazirem se
Napokon shvaćam zašto si najljepša
ali zaboravih to da ti kažem
U ovom do srži proračunatom životu
našu ljubav i tvoju ljepotu ne važem drugim ljudima i očima
Toliko si lijepa i sretan sam što me voliš


Nema komentara :

Objavi komentar