Toliko si lijepa
da zaboravih koliko si dobra
Toliko je lijepa boja oka tvoga
da potamni sjaj srca moga
koji se redovito dogodi
kada ljubav sklopljenih usnama priča o tebi
Toliko si lijepa
da zaboravih da si bolja i ljepša
od ljepote koju svako prosto oko želi
Gdje je ona pupoljak, ti si cvijet što diše u želji da razveseli
sve što poharala je nemilosrdna zima
Gdje je ona zvijezda, ti si sazviježđe što se skupi u oku beskućnika
kada skrušeno ulazi u svoj prvi dom
Gdje je ona suton, ti si poljubac u sutonu što novim životom svane
Toliko si lijepa
da zaboravih prisvojiti sve posjete do tebe
pa se leptiri otimaju za tvoju pažnju usmjerenu
obrnuto od pogleda
Tad i ja polako shvaćam gdje si slobodna
i gdje je naš neopterećen susret, nezakazan vremenom
ugovoren opipom srca i duše
Ismijan glasom površnih granama trulog stabla
ne obazirem se
Napokon shvaćam zašto si najljepša
ali zaboravih to da ti kažem
U ovom do srži proračunatom životu
našu ljubav i tvoju ljepotu ne važem drugim ljudima i očima
Toliko si lijepa i sretan sam što me voliš
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.