srijeda, 22. svibnja 2019.

Igor Petrić | Halucinacija


Uvučena u vrtlog beskorisnih riječi
pokušavaš preživjeti još jedan dan,
samo jedan dan
i nadaš se boljem od ovoga sada.
Priznajem nije lako.
Oduvijek trudiš se
izbjegavati nepotrebne kontakte
s izmišljenim ljudima.
Pitaš li se ponekad
tko ih je doveo u tvoj mali svijet,
dozvolio im da se umjesto tebe smiju,
umjesto tebe sanjaju, govore?
Tko su oni?
Tko su oni i tko im je dopustio da žive tvojim životom
i učine te ranjivom danas?
Ne brini, postoji mjesto koje ne pripada nikome.
Ono tu je
i iako izmišljeno, izmišljeno je samo za tebe.
Ako želiš, prepusti mu se,
Zaboravi na sve.
Svijet ovaj ionako pripada drugima.
Ono mjesto o kojem sam ti govorio
ipak čeka, strpljivo čeka tu odmah iza ugla,
pored male krivudave ceste
popločene lubanjama svih tvojih kritičara.
Ako želiš zaboraviti,
zaboravi na ovo što sam rekao,
nisam te mislio povrijediti.
Nisam ništa,
nisam nitko
samo savjest tvoja
od koje ne možeš pobjeći,
kojoj se ne možeš
sakriti.


Nema komentara :

Objavi komentar