Hodat ćemo po svijetu, tragove skrivši.
Srušit će naše drvo, gradu promijeniti ime.
Sve će u prošlost prijeći. Mi ćemo biti bivši.
Što vrijedi kakvi smo bili i što smo znali?
Samo se mrtva ruka okova oslobodi.
Trava raste na mjestu gdje smo u trku stali.
Heraklit nešto zbori o odlazećoj vodi.
O, duša što voljela samo teške zadatke!
Sad umoran se mozak igra stilskom figurom.
U ogrtaču starom, gledajuć divlje patke,
Stojimo kraj kanala, izrešetani burom.
Prstenje naše vještine vrijedit će sto karata.
Razvući će nam ime i uzduž i poprijeko.
Ali kad naše prođe, zatvorit ćemo vrata,
Mi ćemo zgasnuti tiho, od gomile daleko.
14. svibnja 2019.
Flora Green
Fotografije: Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.