nedjelja, 12. svibnja 2019.

Božica Jelušić | Jona ili moć pokajanja


Iznenađena majstorski izrađenom propovjedaonicom (kajkavski: predekalnicom) u obliku golemog kita, koja se nalazi u Prigorju, blizu Vrbovca, u Lovrečkoj Varoši, sjetih se te biblijske priče o JONI, veoma poučne, i mnogo puta varirane u poeziji i prozi, zbog svoje snažne simbolike. Priča se nalazi, pored ostaloga, i u Kur'anu i kod Kiplinga, u nešto egzotičnijom verziji. Suština je zgode u tome da ljudi izvuku pouku kako je nemoguće izmaknuti dužnosti, eskivirati hijerarhiju i nekažnjeno umaknuti Božjem oku, ako ti je On nešto namijenio i odredio. Također, priča govori o moći pokajanja, kao posljednjem oruđu slaboga čovjeka i njegova prevrtljiva karaktera, poslije čega obično slijedi milost, oprost i olakšanje.

Ukratko, Jona je bio drevni prorok, kojemu je Jahve namijenio ulogu glasnika i opominjatelja griješnika, prije no što se odluči za njihovu propast. Poslao ga je u NINIVU, da ljudima prenese Njegov "ultimatum": ne poprave li se od svojih opačina za 40 dana, slijedi uništenje grada i njegovih žitelja. No, Jona sam donosi presudu, smatrajući da Ninivljani nisu vrijedni milosti. Ne želeći otići k njima, bježi brodom na drugo odredište, izbjegavajući svoju misiji. Na moru se diže oluja, posada dolazi u pogibelj, te kockom biraju onoga, koji će biti žrtvovan bogovima mora. Jona se javlja sam, budući mu se savjest probudila i uzburkala. Bačen je u more, gdje ga proguta golemi kit , pa nakon tri dana pokore u mraku utrobe, izbaci ga na suho. Jona odlazi u Ninivu, propovijeda i izbori milost za stanovnike, čiji se kralj prvi pokajao, poderavši odjeću i padajući na koljena pred Svevišnjim.

Tri Jonina "utrobna" dana zapravo su tri psihološke faze, koje prolazi čovjek pogođen velikom nevoljom: zgromljenost, kajanje, poniznost. Toliko je potrebno, da čovjek spozna kako je malen prema beskonačnom, i koliko ga njegov um zavarava projekcijom ega, vazda u oporbi i buntovništvu spram božanskog. Najveće je umijeće pokoriti se, prihvatiti, shvatiti i suosjećati, namjesto prosuditi, osuditi i uništiti. Malo je pravednika među nama, a oni se u pravilu čuvaju prosudbe i osude, znajući da imaju nekoga nad sobom, kome takva moć i nadležnost pripadaju.

Stoga je dobro ponekad biti Jona, ne osiliti se u dobru, u slavi i omiljenosti, u primanju počasti i slasti i lasti visokog položaja, a koji u pravilu nije ni stalan ni vječan. Naprotiv, znano je da je ranjivost istaknutih i odabranih veća, te da ljudi najvećih mogućnosti često biraju sjenu i zavjetrinu, znajući kako je izloženost na vrhu piramide pogibeljna i klimava. A u konačnici, možda kit neće doplivati na vrijeme, niti će biti čvrsta kopna da nas izbaci iz svoje nutrine. Jona se privremeno bio spasio, u konačnici povijesnog vrtloga Niniva je propala i nestala s lica zemlje. Trenutačno propitujem(o) moć pokajanja, cijela naša civilizacija, koja je toliko zgriješila, da možda doista ne vrijedi spasa.

A to bi nam s propovjedaonice jedne obnovljene crkve u hrvatskoj pokrajini, mogao protumačiti mudri PREDEKATOR, ako takvoga još ima među klerom. Javite mi vrijeme bogoslužja. Rado ću se odazvati.

12. svibnja 2019.
Božica Jelušić

Nema komentara :

Objavi komentar