subota, 13. travnja 2019.

Mario Lovreković | Apokalipsa (Lilith)



Plamenim dahom nebeske jahačice
oderala si kožu živućim zvijezdama
sebično proždirući blistavu prašinu
njihove pozlaćene, osušene krvi.

Svemir se skriva u crnim rupama
tvoje monstruozne potrebe
za uništenjem svih oblika postojanja.

Oceani vremena izbacuju sav život iz sebe;
pustinje mrtvih svjedoka ponora
slikovito jecaju prokletim narječjima
kojima je tvoje postojanje opisano
kao posljednji ples gorućeg trnovog grma.

Gustom slatkoćom užarenih plodova
premazuješ osvetoljubive usne
što podsjećaju na šapat vatre
koja ugljenom oslikava simbole
savršenih sjena nagosti
u noći crnog sabata.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.