Otvorenih dlanova odlazim
dragana moja, nisi više trag ljubavi koji bih pratio.
Poslije tebe, noću sanjam crnu noć
Vrijeme je brodova koji na mirnom moru trpe
buduće naoštrene oluje
pa se muljevitom dnu bez povoda predaju.
Nitko ovim njedrima ne prilazi
kad umjesto sigurnosti tražim da u mene vjeruju
Nema više hrabrih letova
iznimnih djela
samo uigranih života
Otvorenih dlanova
protresem tjeskobne ruke
Tko bi uplovio u zagrljaj nesigurne luke?
Možda nečim snažnijim štiti ta krhka građevina
a možda je mrtva.
Ponekad oko gurne srcu ono što ne prepoznaje
a srce kao srce, nikada ne progovori, samo zaplače
kao dijete sudbinom udaljeno od majke.
Tješim svaki borbeni korak
nije ovo nepravda
sve se negdje zasluži
Vjerujem da sve što se sanja
kolebljivom sjaju život produži.
Otvorenih dlanova
protresem samotne ruke
i od silne buke onog čega nemam
spoznam postojanje tišine spasenja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.