četvrtak, 25. travnja 2019.

Majda Fradelić | Proljetna


Grumen, nemiran
bitak,
davno svijen
svemirski svitak,
ne mari za stoljeća svojih pješaka
vagone zemaljskog tereta
zbijene u zakutak
vremenskoga geta,
sreće i tuge,
ma koliko duge,
pupaju na fosilima
neprestana zaborava,
na dlanovima
tope se
 zime,
u očima se srne
jezerē
nebo i šume –
što preostaje
nego sidriti proljetne rime

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.