Vrijeme je u kojem patnja sa mnom
svoje pobjede nazdravlja
Vrijeme je kada ću svoj život produbiti ili sasvim izgubiti
Nema uzmaka, nema toga stakla koje bi me primilo
i sa mnom neprekidno drhtalo do puknuća
Vrijeme je kad gubitak bezbrižnog pogađa
i bolest više nije stvarnost koja se drugima događa
Vrijeme je srca razbijenog anđeoskim krilima
Vrijeme je razočarenja i pritiska
Pokvarenih ljudi zločestog stiska
Ne znam da li se bol rađa
Ne znam da li umire
Ali znam da je stvarna
Kad ti duša na licu bolno vrisne
vrijeme je patnje
koja razgolićuje, ostavlja nas same, vraća početku
vrijeme je kad nedostaje baš ljubavi tvoje
da probiješ toplinom beskrajno hladne moje prostore
vrijeme je patnje
vrijeme koje se nikad ne izbjegne
vrijeme iz kojeg se obasjan izlazi
ili ugašen umire
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.