petak, 26. travnja 2019.

Ljiljana Pasariček | PuToVaNJe KiŠnIm KaPiMa


Noćas sam putovala  u svim  kišnim kapima.
Na  kočiji  zvuka  grmljavine.
Paražo je  nebo,  i bol u duši.
U svaku  poru bol se uselila, krvna zrnca mi sva prebrojala.
Razdirala me dio po dio, a pobjeći nemaš kud'?!

Noćas sam putovala oblacima koji na tren  bili su moj novi dom.

Sretala sam sva lica aveti, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kočija s pozlatom od svjetlosti munja
Darovao  mi je život za  putovanje.

Noć, još jedna evo tu je i bez snova.
Jutro se rađa, a ja na oblacima plovim tražeći lukobran i siguran vez.

Ima li  luka vez za  moj nemir što me progoni?!

Dan, darovani...

Nove staze na vidiku, osmjeh umro je još jučer, a obrazi izbrazdani, umorni od noćnog putovanja u kočiji punoj  zamki...

Budna sam,
 jesam li ja ona ista od prije putovanja?!
Il' bezimena tek sjena žene umrle tamo ščućurene u srcu jedne najdraže mi duše?!

Kaži mi živote koje lice sada nudiš, na koju stranu ulice da prijeđem?!
Još čekam, odgovor od tebe moj živote!

Nema komentara :

Objavi komentar