 |
| Autor fotografije: Ivan Nivan |
Pjesma me traži, pruža ruku lomnu,
Po zgarištu i pustolini kruži.
Nudi mi neku poputbinu skromnu,
Na putu u noć da mi se pridruži.
Govori da je uvijek moja bila,
Da varala me nije s polusvijetom.
Iz zdjele jela, iz čaše mi pila,
Hvatajuć veću žlicu brzokretom.
Iz mene da je cijedila i crpla,
Snagu i radost do zadnjeg atoma.
Grbila leđa i čelo mi smrkla,
Zidajuć rupe nakon brakoloma.
Da štitila me od jezika zlobnih,
Te nakon bure na nestvarnom moru,
Opskurnih scena, priča nepodobnih,
Nudila miran proplanak u zoru.
Pjesma mi veli: "Predaj se i pusti!
U šal se zavij, dok na klupi drijemaš.
Kraj kolosjeka prazan kofer spusti;
Ne vidiš li da NIKOG DRUGOG NEMAŠ?"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.