Kolumne

četvrtak, 7. ožujka 2019.

Mirjana Pejak Peki | Tako vam svega


Ako umrem (nikad se ne zna),
na grob mi donesite ljubičice.
Tako vam svega,
nemojte one svilene ili plastične cvjetove.
Donesite žive, rascvjetane, bez obzira na boju,
jer uvijek će boja ostati ista u vašim mislima,
makar poslije zanemarili to što me nema.
Kad umrem,
šećući uz moj grob (tko zna, možda jednom u desetljeću),
pričajte kao da ste izveli kućnog ljubimca u šetnju korzom u večernje sate.
Da, ako vam slučajno neka usputna melodija doluta,
razbacajte njene note u milijun riječi,
a potom šutite i sjetite se mojih laži o lijepom životu,
„Jednom je postojalo nešto gdje smo bili svi jedno“.
Postojalo je u veselju i s osmijehom na licu (lagala sam),
bezbrižno i olako vjerovala svemu što živim,
a onda, jednog dana sve je nestalo,
postali smo robovi sami sebe,
svoje nemoći predali u borbi za nešto što postojalo nikad nije,
a vjerovali smo da će biti.
(Lagala sam svima.)

Ako umrem, ne opterećujte se tom glupošću.
Igrajte igru s dobitkom,
igru prijestolja u kojoj će neman izgubiti život, isto kao ja.
Igrajte se dok igra traje, a onda,
pokupite dobitak i krenite dalje,
jer nitko vas neće pitati,
koliko je zarada jednog čovjeka
što je bio prijatelj vaših mana i vrlina.

Lažite kao i ja što sam lagala i zauvijek otišla.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.