utorak, 26. veljače 2019.

Veronika Belec | Želim prije


U zraku miris starih fotografija, prošlih života,
uvenule mimoze  i dan danas
na zidu, ubrane preko puta u dvorištu,
još od prije tri godine, a već i možda četiri.

Zastarjele, skamenjene uspomene
na vlažnome zidu poredane kao u izlogu.
I one hodaju i kreću se i promatrajući
njih u filmu bez svršetka, bez onog
'The End', gledam i kao da mislim u krug.

Vraćanje po staroj navici, vraćanje negdje iza,
unatrag bez ikakvog gledanja i škiljenja
očekujući sve ono što mi je već dano.
I evo me, gledam u strance, mjesto za
 koje ne znam, neke skroz nepoznanice.

I pogled mi se zaputio baš u tom lijevom pravcu
na staru fotografiju svu izobličenu vremenom.
I tako moje slabašno postojanje žudi da
isprobam barem dio tog njenog života,
da se uvučem u njenu staru, ručno tkanu haljinu,
obojenu bojom prašine zbog čekanja –
želim prije.




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.