četvrtak, 28. veljače 2019.

Sven Adam Ewin | Moja gošća Ninočka Vasiljevna



Kraj moje kuće kalina cvjeta bijelo.
Stiže Ninočka. Ona je moja gošća.
Za nju sam spremio i specijalno jelo:
Pečeni srneći but. I tanjur boršča.

Sva je u cvijetu. U haljini od lana.
Njezine dojke na me dražesno laju.
Usne su njene pupoljak tulipana.
Ja ih poljubim, one se rascvjetaju.

Ona cvrkuće. Ona je zlatna kuna.
Jenisej šuti... Ninočka gleda u me.
Ona je ždral. I čaplja. Ona je žuna.
Ona je livada. Ona je sva od šume.

A kad se skine i posve gola hoda,
Jenisej rikne... I nabrekne od vódā.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.