utorak, 19. veljače 2019.

Sven Adam Ewin | Jenisej i Ninočka


Pitao sam rijeku Jenisej,
Opiši mi Ninočku Vasiljevnu.

Jenisej se protegnuo koliko je dug
I rekao da mu se spava.

Kad je utonuo u dubok san,
Zaplovio sam čamcem, dozvao puni mjesec
I Jenisej je počeo
Govoriti u snu.

U njenom tijelu
Uvijek je proljeće.

U kosi joj je tužna vrba;
Na čelu sunce;
U očima potočnica;
U grlu jorgovan;

Dalje, dalje, požurivao sam ga,
Dok su se pod nama svijale alge.

Njene ruke dvije su vidre;
U grudima joj bubre smokvice;
Njen trbuh livada je s tratinčicama;
Dvije duge noge - dva mlada klena;
A među nogama...

A među nogama? Bio sam nestrpljiv.

A među nogama
Pup zumbula, prožuborio je Jenisej.

A onda je dodao (mjesec je znatiželjno prisluškivao):
U toj djevuški proljeće nikada ne prestaje.
I to je ono što me brine.

Mene ne, rekao sam
I oženio ljepoticu na neviđeno.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.