subota, 9. veljače 2019.

Sanijela Matković | Maćuhice


Posvećeno A.G. Matošu

Tragom srodnih soneta
pronađoh pjesmu
punu samotnih ljubavi
umotanu
suvremenim simbolima

Ko prosjak poslanica Zagrebom lutam
promatrajući florentinske šešire
dok
napast naoblačene mjesečina
vrišti iz mističnih soneta
nekad i sad razilaze se
napastovani običnom gnjavažom

…kazališna revija kometa
u jesenjoj večeri
kiše
na maćuhice mirišu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.