Kad bih te sutra pomilovao, sutra bi zvonilo u svim budućim nedjeljama,
osjetila bi kako ruke mogu biti suza u paučini,
a suza pučina pod neravnodušnim jezikom
Osjetila bi vihor u lahoru i kako se koža pretvara u veliko srce
Kad bih te sutra pomilovao,
nježnost bi ti u ušima brujala, na usnama izlomile bi se katarke ukletih brodova
i sablasna prošlost u dronjcima bi odjezdila iz sjećanja
Smijeh bi se nakalemio na izdanke u zjenama,
ja bih zastao na prašnicima srca, zanemario sve druge cvjetove jer...
Kako odletjeti dok ti riječi drhte kao otvorene rane:
Ne znam jesam li dosad živjela?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.