Kolumne

utorak, 15. siječnja 2019.

Slađana Belko | Luša i mlin


- Lule, skoči do Jotića  i donesi pola kile kafe, ali minas da bude. Kaži da će deda da plati kad krene popodne u radnju.- reče joj baba obrisavši ruke o kecelju nakon što je isprala i poslednji tanjir iz velike vangle.

-  Svrati i do crkve, biju zvona, vidi ko je umro .Da znam da li da se spremam na saučešće. I da, uzmi sebi lušu.

Ovako bi baba svakog leta kada  je unuka dolazila na raspust slala devojčicu  po kafu i novosti.. Sveže ispržena kafa, samlevena u ručnom  mlinu,  cela avlija zamiriše na čarobni napitak, baba  zovne komšinice  Danu i Olgu na kafu i slatko od belih trešanja i pretrese sve abrove  iz čaršije.

Devojčica koja je mnogo volela slatke šećerleme u obliku lule, zato joj i ostade nadimak Luša, radosno bi otrčala po kafu i novosti o smrti. Deca ne znaju da se foliraju i navuku na sebe tužan izraz lica kad čuju da je neko umro. Za njih je to samo vest. I povod da od babe, koja inače voli samo ujakovu decu, mormalno  oni su nasledili prezime, ona je  zetova, dakle samo u tim situacijama baba je bila izdašna i poklanjala joj lušu. Zarad to malo slatke zanimacije radosno bi trčala do crkvene porte, čitala na vratima ime sa plakate i veselo skakutajući donosila babi informaciju.

- Neka baba iz Varoš male. Djurdja, zaboravila sam prezime.

- Koliko godina ima? – pitala bi baba čisteći grašak za ručak.

Danas je sreda, grašak  bez mesa. Zato se još više radovala luši, pola je izlizala uz put, drugu polovinu će posle ručka kad svi odu na popodnevni odmor. To je bilo njeno vreme. Baba i deda spavaju u gornjoj kući, ona se igra u donjem delu avlije i lizucka po malo lušu. Vreme za maštanje o moru i sladoledu. Jednom je videlu tu sliku u Zabavniku i ne izlazi joj iz glave. Mala plava devojčica stoji na trgu okružena golubovima i liže sladoled. Stalno je grdila mačka Žuću što zlokobno se šunjajući  avlijom, otera  sve golubove. I vrpce, ni jedan da ostane. Za sliku iz Politikinog Zabavnika.   Bacala im je krišom od babe pregršti žita s tavana, i to onog dobrog slavskog, sve nadajući se da će bar jedan da ostane dok ona liže lušu. I da je neko slika, tada.

- Ej sanjalice , čuješ li me, koliko ima godina? - upita baba zamišljenu unuku.

-Ma neka baba, imala je 45- odgovara osmogodišnjakinja  sa lušom u ustima.

- Ju, ju, dam te djavolu da te dam, kakva baba, 45 godina ,žena u najboljoj snazi. .

Za nekog ko ima 8 godina 45 je duboka starost.

Danas kad je i sama baka i ima 8 godina više nego što je imala njena baba kad su ovo razgovarale, 45 godina joj se čini kao najlepše doba. Sve si već u životu uradio a nisi ni za šta star. Najbolje doba za ženu. I najgore vreme za umiranje. Kao i svako uostalom. Koje je to doba taman  za smrt?

Vežba svoje asane i ove slike joj same naviru.

Imala je 45 kad se razbolela, prestala da pije kafu i počela da vežba jogu. U modu su ulazile dva u jedan, tri u jedan,kafa bez kofeina, sa šlagom, nes hladni i još mnogo toga što ne miriše na tek isprženih pola kile minasa.

I zimi i leti kuvalo se na šporet na drva, kad se sa velike ringle skinu tri koncetrična metalna obruča ostane rupa kroz koju se vidi žar. U taj se otvor spusti metalni pržun sa pokolopcem i ručkom na vrhu obloženom kaučukom. Da ne greje dok se kafa prži.  Okretala bi tu ručicu lagano, to je bio njen posao i uživala u mirisu tek ispržene kafe. Nisu joj davali da je pije, od toga deci raste rep, ali da uživa u procesu prženja,to je bio njen posao. Uz zalivanje cveća i donošenje sveže vode s česme.
Nikada više i nigde  nije taj miris osetila.  A pila je kafu po svim svetskim kafeterijama.

Kafa ispržena pod letnjom kujnom u topla letnja popodneva kod babe na raspustu imala je miris detinjstva. I vere da će jednom pojesti taj sladoled uz sliku golubova.

Večeras je to jako i snažno osetila.

Miris joj je širio nozdrve doj je slušala umirujući glas svog učitelja:

-Sedite raširenih nogu i uperite prste stopala ka sebi i na gore. Prepletite prste šaka i protegnite ruke u visini ramena. Udahnite duboko i počnite da kružite gornjim delom tela napred i u desno,  formirajući zamišljene kružnice. Sa udahom idite napred i udesno, a uz izdah nazad i ulevo. Nastavite da dišete duboko i osetite protezanje u nogama, rukama i preponama. Osetite kako se donji deo leđa opušta.
Ponovite vežbu pet puta na obe strane.

Radila je svoju asanu mehanički. Telo uvežbano i gipko samo klizi, napred, u stranu, nazad i opet, i opet. Ali um ne miruje. Miris smeta. Pali nozdrve, vraća slike iz one avlije. U hladno decembarsko veče okovano snegom njenim telom se razliva petovdanska vrućina.Mirisi i slike detinjstva opsedaju um. Rasteruje misli i koncentriše se na vežbu. Ali  ne prestaje. Jača i sve više i više nadražuje.

Prekida vežbu i stavlja se u položaj joga nidre. Položaj mrtvaca. Sad će bar da se opsuti. Ali večeras ni to ne ide.

Želja da se u mislima vrati u detinjstvo  jača je od svih moždanih sicnopa i.

Ušašvši u kuću, nakon vežbi, prvo je  skuvala kafu. Nije  pila, samo je udisala.

Život.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.