petak, 4. siječnja 2019.

Duško Babić | Ženski rukopis



Ostavljam ti ljubav
na volju
da je kudiš što je takva
da je kinjiš što je takva
da joj se diviš što je takva
da je prezireš što je takva
da je dižeš u nebo što je takva
da joj se smiješ što je takva
smiješna i neopisna
nepropisna i nepropusna
kao krug iz kojeg ne znaš
kako i kud
kad bez nje mreš
naslonjena
na ničije rame
ostavljam ti je takovu
na volju
da te nježno boli
u dane bolje od onih
gdje si gradila svijet
od tihe kiše
snova
zidova i zaborava.

Nema komentara :

Objavi komentar