subota, 15. prosinca 2018.

Marica Žanetić Malenica | Prvi poljubac


Sad,
kad sve je donekle jasno
i ne čekaju me više velike stvari
počinjem uživati u ovom životu
koji je, zapravo, jedini pravi.

Sad,
kad su kosti krhke i lomne
a vlasi svakim danom sve više sijede
smiješkom prikrivam godine na licu
jer šminke i puderi više ne vrijede.

Sad,
kad unučad u krilu grlim i
ne idem više na sastanke roditeljske
u mislima slažem imena i slike
likove znane, drage, prijateljske.

Sad,
kad je smiraj na domak ruku
u kojima se život polagano mrvi
neću biti tužna, napučit ću usne
mislit' na poljubac što bio je prvi.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.