Denis Kožljan | Toliko lijepa Budimpešta

Htjedoh već dugo vremena posjetiti jedan od najljepših gradova Europe koji i nije tako daleko od Lijepe Naše i eto prošlog Adventa odlućih preko "Crnog jajeta" na izlet autobusom jedne domaće kompanije. Naravno nisam išla sama već u društvu kćerke i zeta koji su detaljnije prućili mjesta gdje možemo ići, a koja su poznata kao povijesne znamenitosti.

Tog smo dana, odnosno poslijepodneva stigli kasno na odredište, no preostala dva dana bila su sasvim dovoljna za posjete znamenitostima i bilježenje viđenog u obliku fotografije.

Nekada je to bio glavni grad Mađarske, Budimpešta, no danas je podijeljen na Budim i Peštu.

Budim i Pešta, dva grada spojena u jednu cjelinu. Jedan na uzbrdici, a drugi u nizini. Na budimsku stranu najlakše je doći uspinjačom (Budavári Sikló), koja nas je dovela na Várhegy, dio grada koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a, poznatijem kao brdo gdje se nalazi Budimski dvorac (Budai Vár), tj. Kraljevska palača. S njegovog vidikovca imali smo prekrasan pogled pogled na Peštu, Dunav i brojne gradske mostove, od kojih je najstariji, ali i najljepši, Lančani most (Széchenyi Lánchíd). Nekako sam se osjećala uzbuđena prekomjerno jer je moj pogled sezao daleko, a svuda uokolo ostaci prošlih nekih vremena u obliku neobićno isklesanih tornjeva.

U blizini Budimskog dvorca nalazi se i Matijaševa crkva ), koja je poznata i kao mjesto krunjenja carice Sisi za ugarsku kraljicu, a tu je  odmah i Ribarska tvrđava (Halászbástya), predivan kompleks sa sedam bijelih tornjeva koji simboliziraju sedam plemena koji su osnovali mađarsku naciju i državu. S ovog mjesta se možda i najbolje vidi panorama grada te zgrada obližnjeg Parlamenta. Nisam baš imala volje da negdje sjednem i popijem nešto jer šteta bi bila propustiti ova čudesna zdanja koja možda neću imati prilike više vidjeti. A poprilično smo pješačili i tražili najpovoljnije mjesto s kojega bismo mogli zabilježiti sve ono o čemu smo čitali prije odlaska na put.

Mnogi parkovi neodoljivo su me podsjećali na zagrebački Gornji grad, što i nije nešto čudno, uzevši u obzir dugogodišnju zajedničku povijest, ali i arhitekte koji su gradili po cijelom habsburškom carstvu. Brojni kafići i restorani mamili su svojim terasama i predivnim uređenjem eksterijera .  Na nagovor kćerke ipak sam popustila i u jednom poznatom restoranu kušala poznatu mađarsku kuhinju i ukusan tokajac. Prijalo mi je, iako za moj ukus pomalo jako začinjeno. No, zar to nije draž i različitost kuhinje ovog dijela Europe.

Iako smo mogli i turističkim busom, ipak smo na lijevu stranu Dunava odlučili krenuti podzemnom željeznicom (nisam se do tada nikad imala priliku voziti). Stigli smo do  do Trga Lajosa Kossutha (Kossuth tér) gdje gdje smo kod izlaska iz tunela stali ispred najljepšeg neogotičkog dragulja, zgrade Parlamenta (Országház), treće po veličini u svijetu te glavnog gradskog simbola. Za razliku od nekih drugih europskih parlamenata gdje su posjete strogo zabranjene, mađarski je moguće i posjetiti, ali zahvaljujući poznanstvu jedne vodićke koja nam je u rano jutro nabavila kartu za ulaz. Dojmovi su bili preduboki,  a koliko je truda i rada uloženo u graditeljstvo, teško je uopće i razmišljati.

Karakteristika ovog grada jest i žuti tramvaj, pogotovo linija broj 2, koja nas je od Parlamenta do centra Pešte provozila uza samu obalu Dunava i njegove mostove a tamo smo mogli i uživati u ljepotama Budima, , ali i brda Gellért (Gellérthegy), gdje se nalazi Spomenik slobodi i poznate terme Gellért.

U Pešti se nalaze i brojni religijski hramovi, ali i kulturne institucije, poput muzeja ili opere. Tu je i katedrala, odnosno bazilika sv. Stjepana (Szent István), u kojoj se čuva mumificirana desna ruka prvog mađarskog kralja, koji ih je obratio na kršćanstvo. Nekoliko ulica dalje imali smo mogućnost posjetiti i najveću sinagogu u Europi (Dohány utcai Zsinagóga), kao i Trg heroja (Hősök tere), mjesto sagrađeno u čast 1000 godina postojanja mađarske države.

Nakon što smo uspjeli posjetiti i vidjeti većinu gradskih znamenitosti,  došlo je vrijeme  za još jedno opuštanje. Obavezni shopping u Váci ulici (Váci utca), a onda je slijedila večera na brodu i noćni izlazak budimpeštanskim ulicama koje noću blješte i mame svojim mnogobrojnim sadržajima. 

1. jedan od vidikovaca na brdu Gellert iza kojeg se pruža Dunav i istočni i zapadni dio grada Budim i Peste	2. poznata arhitektura sveprisutna na svakom arhitektonskom dijelu grada (Bude)	3. prekrasna panorama na glavni grad Mađarske i jedan od najvažnijih mostova
4. uspomena kraj spomenika iz religijske kulture	5. prekrasan lančani most (ikona grada po svojoj gradnji i važnosti)	6. Spomenik na Trgu Heroja u mađarskoj četvrti Terezvaros
7. Mađarski Parlament za vrijeme Adventa osvjetljen (prekrasna atrakcija)	8. jedna od ulica Budimpešte u kojoj se vidi i prepoznaje stara zgrada što je uobičajan prizor	9. Sa Citadele (najpoznatijeg vidikovca puca panorama na Chain Bridge) Lanćani most, Dunav i grad
10. djelić zgrade Parlamenta fotkan danju (neogotik) završen u 19. st.	11. Ribarska tvrđava(sastavljena od sedam tornjeva koji predstavljaju sedam plemena od kojih je sastavljen mađarski narod)	12. jedna od radnji u kojoj  možemo naći različite slastice i unikatne mađarske proizvode