ponedjeljak, 10. prosinca 2018.

Borna Kekić | Samo ja


Ponekad nesvjesno poletim nebom
ostavim muke i brige,
a ne bih trebao...

Olovka u ruci,
Ispred mene prazan papir.
Idem nepoznatim putem,
u svoje misli kročim,
bježim od svih,
tražim mjesto gdje mi neće suditi,
Mjesto gdje ću moći biti samo ja.

Onaj ja koji sam u svojoj duši,
čist, iskren, ispravan.
I jak.
Da ne bježim.
Samo ja...
Samo ja....

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.