U tišini hladne noći - žao mi je
Dok vani gore za Vukovar svijeće
– žao mi je
čemu toliko patnje i bola
kao da i mi hodimo kolonom sjećanja…
Žao mi je za svaki
grč koji ostavlja bez zraka,
nemirnu noć bez spokoja,
zoru neizvjesnosti novog dana,
budućnosti bez sreće, bez nas…
Reci mi, ako znaš, čemu sve to.
Jer, ja ne znam
čemu sve cvijeće i sve svijeće
sva sjećanja na bol…
Žao mi je
što ne mogu stisnuti se uz tebe
rame uz rame, ruka u ruci
kao dvije malene djevojčice u istoj muci…
Noćas, dok gore za Vukovar svijeće
reci mi čemu sva ta naša bol…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.